UKOLIKO STE U MOGUĆNOSTI DA PODRŽITE DALJNJI RAD NAŠEG BLOGA MOŽETE TO UČINITI DONACIJOM PUTEM PAYPALL-a U PROZORU DONACIJA

utorak, 18. prosinca 2018.

HDZ-ov župan odbio dati novac za Hitnu. Kupio je novi Audi od 377 tisuća kuna





DVA dana nakon smrti devetogodišnjeg Gabrijela Bebića, kojeg su dvaput s Hitne u Metkoviću vraćali kući, HDZ-ov župan je odbio u proračunu povećati novac za Hitnu.
Župan Nikola Dobroslavić je u srpnju ove godine nabavio službeni Audi vrijedan 377 tisuća kuna.
Smrt dvoje djece
Podsjetimo, devetogodišnji Gabrijel Bebić preminuo je 11. prosinca od posljedica sepse u splitskoj bolnici. Dva dana prije smrti, u nedjelju, dva puta su ga s Hitne u Metkoviću poslali kući, dok su ga u ponedjeljak s Hitne poslali pedijatru.
Prije dvije godine u Hitnoj u Metkoviću umrlo je još jedno dijete, 5-godišnja Ema. Ni nju, baš kao ni Gabrijela, nisu ni pregledali. 
Ravnatelj Doma zdravlja u Metkoviću, koji je u istoj zgradi kao i Hitna pomoć, Mihovil Štimac rekao je za Index kako laboratorij ne radi od subote popodne do ponedjeljka ujutro. Uz to, stanovnici Metkovića Indexu su se požalili kako se zna dogoditi da se vrata Hitne u Metkoviću zatvore i da nema nikoga. Ravnatelj Doma zdravlja je kazao da imaju premalo liječnika.
Odbijanje novca za Hitnu
Dva dana nakon smrti dječaka, odnosno dan prije nego što je Index otkrio priču o smrti dječaka, zasjedala je skupština Dubrovačko-neretvanske županije i donijela proračun za 2019. godinu. 
Na njoj je HDZ-ov župan Nikola Dobroslavić, u čijoj je nadležnosti financiranje sustava Hitne pomoći u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, sa svojom vladajućom većinom odbio preraspodijeliti 1,3 milijuna kuna iz drugih troškova i dati ih za unaprjeđenje Hitne medicinske pomoći na području cijele županije, što su amandmanom tražili mostovci, a prenio lokalni portal Like Metković. 
Također su tražili preraspodjelu sredstava unutar predloženog proračuna kako bi se iznašlo 1,4 milijuna kuna za nabavu medicinskih dijagnostičkih uređaja jer se uočavaju problemi u pružanju zdravstvene usluge zbog nedostatka tih uređaja. Dobroslavić ih je sve odbio. 
"Proračun mora imati ravnotežu, a amandmani je narušavaju. Ne prihvaćam ovaj način podnošenja amandmana koji se ‘samo bace lopatom pa se vi snalazite’. Predlažem da se nijedan od amandmana ne podrži jer su više za publiku, a manje za bit stvari", rekao je Dobroslavić obrazlažući odbijanje amandmana.
Natječaj za luksuznu limuzinu
30. svibnja ove godine raspisan je natječaj za kupovinu službenog automobila za Dubrovačko-neretvansku županiju. Tražili su novu limuzinu, vrijednu do 400 tisuća kuna, s minimalno 190 konjskih snaga, automatskim mjenjačem te gumama od 18 cola s alu-naplatcima. Novi auto mora imati i pogon na sva četiri kotača, ali i Bi-Xenon svjetla te pomoć pri kretanju na uzbrdici. 
Automobil nisu željeli uzeti na leasing, nego je u obzir dolazila isključivo kupovina. 
I kupili su ga. 
2. srpnja objavljena je odluka o odabiru. Županija je prihvatila jedinu ponudu tvrtke Euro Daus d.d. i odabrala Audi vrijedan 376.904,51 kunu s PDV-om. 
Kontaktirali smo Nikšu Miletića, glasnogovornika župana Dobroslavića.
"Novca nije nedostajalo"
Potvrdio nam je kupovinu novog Audija. Rekao nam je da je prošli službeni automobil bio star 11 godina i prešao 400 tisuća kilometara te da je bila potrebna promjena.
Osvrnuo se na amandman o preraspodjeli sredstava u proračunu koji su tražili mostovci.
"Novca, što se tiče Hitne, nije nedostajalo. Netko želi graditi svoju političku karijeru na leđima tragično preminulog dječaka. Naš posao, kao županije, je da tu postoje liječnici i da su uvjeti za rad osigurani. Liječnik je tu bio kad su došli roditelji tragično preminulog dječaka.
Amandman nema nikakav utjecaj na sudbinu malog Gabrijela. Liječnika na Hitnoj je bilo. Nije bila situacija da nije postojalo vozilo Hitne pomoći. Ove godine smo donirali dva vozila. Mi jesmo osnivači po zakonu, ali zna se kako se oni financiraju. Mi kroz proračun nastojimo poboljšati njihove uvjete, primjerice nabavkom vozila", rekao nam je Miletić
"Tragedija u političkom kontekstu"
"Nije mi normalno da se jedan amandman na nekakav proračun jedinice regionalne samouprave stavlja u takav kontekst. Ali ako ga se već stavlja, zašto Most nije podnosio amandmane na drugi način? Nije mi logično ni smisleno da se jedna takva tragedija stavlja u politički kontekst. Mi smo s naše strane kao osnivači napravili sve što se napraviti moglo. Postoje inspekcije Ministarstva zdravstva koje trebaju utvrditi eventualne propuste, mi kao županija to ne smijemo napraviti", rekao je glasnogovornik Dubrovačko-neretvanske županije u razgovoru za Index.
UKOLIKO STE U MOGUĆNOSTI DA PODRŽITE DALJNJI RAD NAŠEG BLOGA MOŽETE TO UČINITI DONACIJOM PUTEM PAYPALL-a U NASTAVKU

( izaberite željeni iznos i kliknite na Buy Now nakon čega će vas prebaciti na paypall )
Zahvaljujemo na
 
 

DONATORI HVALA VAM!

GAYATRI ČAKLOVIĆ-HRV 1$
  • IVAN BRATIC-HRV 1$
  • ROBERT GRGETIC-HRV 5$
  • MATEA LACMANOVIĆ-HRV 5$
  • SANDRA BULIC-HRV 5$
  • MIODRAG VOJNIKOVIC-HRV 1$
  • ILIJA MARIĆ-HRV 1$
  • ADO BOSAK-BIH 1$
  • DAMIR PUCIC-USA 5$
  • IVAN KOVAČEVIC-AUSTRALIA 10$
  • VEDRAN RUNIC-GERMANY 5$
  • MARINA SUSTER-AUSTRIA 1$
  • NIKOLA POSAVEC-HRV 1$


( izvor index.hr )






utorak, 11. prosinca 2018.

Pročitajte 41 zahtjev 'žutih prsluka': nema plaće ispod 1300 eura, plin i struja moraju biti javno dobro... Možete li zamisliti da se zbog toga prosvjeduje u Hrvatskoj?



Nakon što se bijes naroda svom silinom izlio centrom Pariza, napokon je i francuski predsjednik Emmanuel Macron shvatio razmjere pobune: otkazao je posjet Srbiji i odustao od poreza na benzin, ali "Žuti prsluci" sada traže mnogo više - promjenu neoliberalnog modela koji vlada Francuskom i Europom.
To sugerira njihova politička platforma s 41 zahtjevom, koju je objavio talijanski portal Contropiano – čiji se novinari trenutno nalaze u Francuskoj – a kod nas je prenio portal Logično. Iz platforme je evidentno da je Macronov porezni atak bio tek okidač za pobunu koja ima mnogo dublje uzroke i šire ciljeve.
Zahtjevi navedeni u platformi doimaju se kao da su izrečeni u ime radničke i osiromašene srednje klase. "Žuti prsluci" traže promjene radnog zakonodavstva u korist radnika i ukidanje politike štednje, te renacionalizaciju javnih službi koje su u eri neoliberalnog kapitalizma otete državi i predane privatnom sektoru.
Iako se u prvom redu inzistira na materijalnim uvjetima života i rada - stavke vezane uz posao, plaće, stanovanje i poreze - platforma zahvaća i društvena pitanja poput demokracije i migracije. Recimo, članom 39, koji traži uklanjanje uzroka migracije, zapravo se osuđuju francuske intervencije u Libiji, Siriji i drugim zemljama, te se indirektno traži da Francuska više ne sudjeluje u imperijalističkim agresijama na suverene države Afrike i Bliskog istoka.

U fokusu platforme je kritika rastućeg društvenog raslojavanja koje proizvodi postojeći ekonomski model. Tako se komparacijom člana 2 i člana 9 vidi kako prosvjednici traže da maksimalni omjer plaća bude 1:12 (najmanja plaća 1300, najveća 15.000 eura).
Danas to mnogi ne znaju ili se više ne sjećaju, ali kapitalizam na Zapadu upravo je tako izgledao do pada Berlinskog zida: razlike u plaćama između menadžera i radnika bile su mnogo manje nego danas. Premda se objavljena platforma ne može jednoznačno odrediti kao ljevičarska ili desničarska – kao što se u tom smislu ne može definirati ni sâm francuski protestni pokret – ona u mnogim fragmentima podsjeća na znameniti „Solunski program“ s kojim je početkom 2015., po osvajanju vlasti, pred grčku i europsku javnost izašla ljevičarska partija SYRIZA. I možda, s diskretnim dodatkom našeg „Živog zida“.
Kako znamo, grčki su ljevičari iste godine morali kapitulirati pred krupnim kapitalom i njegovim eksponentima u Bruxellesu i Berlinu, pa je lako moguće da i francuski prosvjednici uskoro polože prsluke pred istim krupnim protivnikom i njegovim trenutnim delegatom u Elizejskoj palači. No, čini se da „Žuti prsluci“ samo ponavljaju slavni imperativ pariških studenata iz 1968. godine: „Budimo realni, tražimo nemoguće!“.
U toj „realnosti nemogućeg“ neke stvari „Žutim prslucima“ idu na ruku. Ankete pokazuju da ih i dalje podržava čak 70 posto Francuza, ušli su u srca francuskih srednjoškolaca – koji su u ponedjeljak, da im iskažu solidarnost, blokirali svoje škole u Toulouseu, Creteilu, Nici, Bordeauxu, Limogesu i Pauu – a počinju dobivati sljedbenike i u drugim europskim zemljama: demonstracije manjih skupina građana obučenih u žute prsluke registrirane su u Belgiji i Nizozemskoj, a stižu i prvi izvještaji iz Njemačke.
Ukratko, ako prosvjedi u Parizu potraju, moglo bi se dogoditi da žuti bauk kruži Europom. A to je zadnje što Macronovi gospodari žele.

41 zahtjev Žutih prsluka: tko ovo ne bi potpisao...
RAD I PLAĆA
1. Više progresivnosti u porezu na dohodak
2. Minimalna plaća od 1300 eura neto
3. Mirovinski sustav mora ostati solidaran
4. Nema mirovine ispod 1200 eura
5. Plaće i mirovine moraju se prilagođavati inflaciji
ZAŠTITA ZNANJA I RADA
6. Zaštita francuske industrije i zabrana njenog preseljenja
7. Svaka osoba na radu na francuskom teritoriju mora imati ista prava kao i francuski državljanin, i njegov poslodavac mora platiti isti iznos doprinosa
8. Velikim tvrtkama ograničiti radne ugovore na određeno vrijeme. Želimo više trajnih ugovora
9. Maksimalna plaća može biti 15.000 eura
10. Stvaranje radnih mjesta za nezaposlene
11. Dob za odlazak u mirovinu treba biti 60 godina, odnosno 55 godina za one koji su obavljali teške poslove
PRAVO NA DOM
12. Riješiti problem beskućnika
13. Ograničiti cijene najma i osigurati više smještaja po umjerenim cijenama, posebno za studente i privremene radnike
14. Provesti plan toplinske izolacije domova zbog ekoloških razloga i financijske koristi za obitelji
JAVNE POLITIKE
15. Favorizirati male tvrtke u ruralnim i urbanim područjima. Zaustaviti izgradnju velikih trgovinskih zona oko gradova koje ubijaju male trgovce i poduzetnike. Više besplatnog parkinga u gradovima
16. Povećati invalidnine
17. Ako je šestogodišnje dijete bez skrbi, treba nastaviti s PAJEMPLOI sustavom pomoći do deset godina
18. Isti sustav socijalne skrbi za sve, uključujući obrtnike i samozaposlene radnike
19. Odmah zaustaviti zatvaranje malih prijevoznih linija, poštanskih ureda, škola i rodilišta
20. Osigurati dobrobit za starije ljude, uz dovoljno novca
21. Najviše 25 učenika po razredu u osnovnim školama
22. Odgovarajući alati za psihijatriju
23. Zabrana prodaje državne imovine (brane, aerodromi...)
24. Pravosuđe, policija, žandarmerija i vojska moraju imati odgovarajuću opremu. Prekovremeni sati moraju biti plaćeni ili odbijeni od tjedne ili mjesečne radne satnice
25. Sredstvima od cestarine moraju se održavati ceste, autoceste i sigurnost na cestama
26. Cijene plina i struje su porasle zbog privatizacije tog sektora, stoga oni opet moraju postati javno dobro. Cijene usklađeno sniziti na realnu razinu
27. Promicati prijevoz robe željeznicom
OPOREZIVANJE I EKONOMSKA POLITIKA
28. Velike kompanije kao McDonald's, Google, Amazon, Carrefour moraju plaćati veći porez, a mali obrtnici i tvrtke manji
29. Okončati povećanja trošarina na goriva
30. Zabraniti oporezivanje na izvoru. U Francuskoj se porezi plaćaju na kraju godine
31. Dosta s poreznim kreditom za tvrtke. Koristimo ovaj novac za pokretanje francuske industrije vodika, kao ekološki prihvatljivije od električne
32. Dosta s mjerama štednje. Prestanimo plaćati kamate na nelegitimni dug i krenimo otplaćivati dug bez uzimanja od siromašnih, a 80 potrebnih milijardi eura pronađimo u poreznim prevarama
33. Zabrana naplaćivanja naknade pri korištenju kartica za kupnju. Odrediti porez za brodsko gorivo i kerozin
DEMOKRACIJA I TROŠKOVI POLITIKE
34. Svaki zastupnik ima pravo na srednju plaću. Troškovi prijevoza bit će provjereni i nadoknađeni ako su opravdani
35. Narodni referendum mora ući u Ustav. Moramo stvoriti internetsku lokaciju kojom upravlja neovisno nadzorno tijelo, gdje ljudi mogu napraviti račun. Ako prijedlog dobije 700.000 potpisa, Nacionalna skupština mora u godinu dana održati referendum na nacionalnoj razini. Sada francuski ustav ne predviđa referendum
36. Povratak na sedmogodišnji mandat predsjednika Republike. Izbor zastupnika dvije godine nakon predsjednika dopušta slanje pozitivnog ili negativnog signala o njegovoj politici. To bi pomoglo da se čuje glas naroda
37. Ukinuti doživotne naknade za predsjednike
INTEGRACIJA I MIGRACIJA
38. Tražitelj azila mora biti prihvaćen
39. Razlozi prisilne migracije moraju se riješiti
40. Oni kojima je uskraćeno pravo na azil odmah moraju biti vraćeni u zemlju podrijetla
41. Uspostaviti pravu integracijsku politiku. Živjeti u Francuskoj znači postati Francuz, te osoba mora svladati tečaj francuskog jezika i povijesti, te građanski odgoj

( izvor SLOBODNA DALMACIJA )

srijeda, 3. siječnja 2018.

SUICID zbog ovrhe: RADIJE SE ZAPALIO, nego doživio ponižavajuću deložaciju iz svog doma!


”Danas je trebala biti provedena nasilna deložacija! Molimo za tihu sućut. Teret ove tragične smrti neka se zapiše na vječni grijeh duše i zemaljske savjesti banaka, FINE, ovrhovoditelja, svih pravnih stručnjaka i svih saborskih zastupnika od 2010. do 2017. koji su problematiku prezaduženih samo pogoršavali”, navode Blokirani

Administratori stranice ‘Blokirani‘ objasnili su danas, čini se, pravu pozadinu vijesti o ‘Užasu na Krku’, gdje je u plamenu život izgubila jedna osoba. U srijedu, 3. siječnja 2018., je, naime, trebala biti provedena nasilna deložacija (još jedna u nizu!) vlasnika kuće.

Očajni vlasnik je, prema svemu sudeći, radije zapalio i sebe i kuću, nego doživio ponižavajuću deložaciju iz vlastita doma! A pripremio je, čini se, i dodatno iznenađenje za moguće uljeze…

”Danas je trebala biti provedena nasilna deložacija! Molimo za tihu sućut.
Teret ove tragične smrti neka se zapiše na vječni grijeh duše i zemaljske savjesti banaka, FINE,ovrhovoditelja, svih pravnih stručnjaka i svih saborskih zastupnika od 2010. do 2017. koji su problematiku prezaduženih samo pogoršavali umjesto da, na vrijeme, ljudima pomognu a kako im godinama vec ukazujemo i rješenja predlažemo i po nekim točkama i hitno zahtijevamo. AMEN!”, napisali su na svojoj stranici aktivisti Blokiranih te podijelili link teksta:

‘UŽAS NA KRKU Vatrogasci pronašli karbonizirano tijelo, po kući bile razmještene plinske boce’

Deke natopio benzinom!
”U ranim jutarnjim satima u Puntu, Ulica kralja Zvonimira 135 došlo je do požara kuće. U kući su vatrogasci pronašli karbonizirano tijelo.

Odmah po dojavi da gori kuća relativno smo brzo i stigli na adresu ali nažalost, cijeli drugi kat već je bio u plamenu, kazao nam je u telefonskom razgovoru zapovjednik JVP Grada Krka Dinko Petrov.

Borba s vatrom trajala je dva sata dok nismo obuzdali plamen, veli nam zapovjednik te dodaje da je dogašivanje trajalo još dva sata. Bilo je izuzetno mnogo gorivog materijala i kad smo došli do sobe ugledali smo tijelo na krevetu.

Razmještene plinske boce
I prvi kat i potkrovlje bilo je puno deka, krpa, gorivog materijala koji je čini mi se bio i natopljen benzinom, a bile su po etažama razmještene i plinske boce pa smo dodatno uložili napor da izbjegnemo i gore posljedice ali i spriječili ugrožavanje susjednih kuća, kazao nam je zapovjednik.

Očevid je započeo nakon što je požarište osigurano i okončano dogašenje gorućeg materijala. S obzirom da smo neslužbeno doznali da su u tijeku sudski postupci imovinsko pravnog karaktera, moguće je da će policija fokusirati daljnju istragu u tom pravcu.

Materijalna šteta već sada se procjenjuje, bit će velika”, objavio je Novi list.

utorak, 21. studenoga 2017.

Što donose izmjene Zakona o šumama: Na požarištima će nicati apartmani


Svi se bojimo da se nakon požara ne dogodi ono što se dogodilo u, primjerice, Grčkoj, u kojoj je rok prenamjene također kratak, i šume su se nakon požara pretvarale u građevinsko zemljište, ističe Oliver Vlainić, predsjednik Hrvatskog šumarskog društva
Nakon što je završila javna rasprava, radno povjerenstvo Ministarstva poljoprivrede dovršava izmjene Zakona o šumama, među kojima dominira i nova odredba o prenamjeni šumskog zemljišta nakon požara. Prema toj odredbi, zemljište na kojem su bile šume, odnosno šumsko zemljište, moći će u prenamjenu sedam godina nakon požara.

Postojeći zakon iz 2005. godine, koji jest doživljavao brojne promjene, ali nikad i ovakvu, kaže kako se opožarene površine šuma ne mogu privesti drugoj kulturi pet godina od opožarenja, što znači da na mjestu nekadašnje šume mogu niknuti, primjerice, vinogradi, ali ne i apartmani ili slično, kao što će sada biti slučaj. To znači da bi kroz sedam godina, po novom zakonu, na području Splitsko-dalmatinske, Zadarske i Šibensko-kninske županije, na kojima je ovoga ljeta izgorjelo gotovo 39 tisuća hektara šume i šumskog zemljišta, moglo niknuti nešto drugo, primjerice apartmani.
Statistika o ovogodišnjih 327 požara u Hrvatskoj kaže da ih je čak 220 bilo u te tri županije. Od ukupno 43 tisuće hektara izgorjelih šuma i šumskog zemljišta u cijeloj Hrvatskoj, samo je u ove tri županije izgorjelo gotovo 39 tisuća hektara, što je čak šest puta više nego lani, i sedam puta više nego 2015. godine, kad je u tim županijama izgorjelo oko šest, odnosno pet i pol tisuća šumskih hektara.

Negativni komentari

U prvotnoj varijanti izmjena zakona, koji je u javnu raspravu krenuo početkom kolovoza, bilo je predviđeno da prenamjene šuma ne može biti samo pet godina, no nakon brojnih negativnih komentara tijekom rasprave, taj je rok »kompromisno« produžen na sedam godina.
Redom, Hrvatsko šumarsko društvo, Hrvatski šumarski institut, Hrvatski savez udruga privatnih šumovlasnika i drugi, u javnoj su raspravi tražili da rok iznosi najmanje deset godina kako ne bi došlo do zloupotreba, no povjerenstvo je njihov prijedlog djelomično prihvatilo te rok povećalo na sedam godina.

Kako je i u samom povjerenstvu bilo glasova za rok od pet godina, i za deset godina, zaključeno je da je sedam optimalan rok, a da je deset godina previše »zbog blokiranja eventualnih planiranja egzistencijalno važnih projekata za lokalnu zajednicu«.

Namjerno paljenje

S druge strane, Udruga privatnih šumovlasnika Gorski kotar je u javnoj raspravi upozorila da bi se postavljanjem roka od najmanje deset godina smanjila mogućnost namjernog izazivanja šumskih požara u priobalnom području, dok su na moguće zlouporabe upozorili i ostali, primjerice dalmatinski ogranak Hrvatskog šumarskog društva.
»Pritisak na šume i šumsko zemljište na obali i otocima je izrazito velik te bi se spriječilo i namjerno paljenje šume u svrhu prenamjene zemljišta«, stoji u prijedlogu tog ogranka da se rok prenamjene povisi na barem deset godina. Isto je predlagala i Šibensko-kninska županija, dok je bilo i primjedbi koje kažu kako u priobalju i na otocima zakonom treba definirati hitno pošumljavanje nakon požara radi erozije tla, zaštite resursa pitke vode te radi prirodnog filtriranja, odnosno kako prenamjene zemljišta uopće ne smije biti. Hrvatske šume su predlagale da se članak o prenamjeni potpuno briše no kako im je odgovoreno, »odredba je usmjerena na zaštitu, koliko je to moguće, šuma i šumskog zemljišta od prenamjene tako da se podmetne požar«.
»Svi se bojimo da se nakon požara ne dogodi ono što se dogodilo u, primjerice, Grčkoj, u kojoj je rok prenamjene također kratak, i šume su se nakon požara pretvarale u građevinsko zemljište«, ističe Oliver Vlainić, predsjednik Hrvatskog šumarskog društva, koji je i sam u javnoj raspravi predlagao minimalni rok prenamjene od deset godina.
( izvor novilist.hr )

utorak, 7. studenoga 2017.

Pet organizacija koje stvaraju krize i vladaju svijetom


Tajna društva često se temelje na okultizmu i misticizmu, kao na primjer Red istočnog hrama, Zlatna zora i Rozenkrojceri. Mističnim elementima obiluje i masonsko udruženje, kao i brojna studentska tajna društva koja su vrlo popularna u Americi. Gotovo sva tajna društva inzistiraju na međusobnom pomaganju, posebno u poslu, po ”rođačkom” principu.
Slobodne zidare, iluminate i templare smo dobro upoznali zahvaljujući filmovima i knjigama, ali postoji mnoštvo ekskluzivnih društava koje svoje postojanje drže u najvećoj tajnosti, i iz sjene kroje našu sudbinu.
Po teorijama zavjera, ovih pet tajnih društva vladaju svijetom.
Komitet 300
Poznato i pod imenom ”Olimpijci”, Komitet su navodno osnovali članovi britanske aristokracije 1727. kao rezultat rasta britanske istočno-indijske kompanije i njenog uspješnog modela kolonijalne eksploatacije. Članovi su pripadnici svjetskih kraljevskih i vladajućih obitelji, a njihovi sastanci održavaju se u pozadini humanitarnih i raznih drugih konvencija.
U dogovoru sa financijskim izaslanicima Rotschilda, skrivena ruka ove grupacije navodno određuje ekonomsku sudbinu zemalja, privreda, kompanija… Osim toga, smatra se da ulažu i velik trud u potiskivanje novih izuma poput fuzijske energije, jer takvi izvori prijete interesima establišmenta.
Boemski klub
Nazivaju se još i ”Boemski šumarak” po Bomskom lugu, šumarku u Kaliforniji, a imaju oko 2.900 članova. Kao i druga tajna društva, utemeljeni su pod izgovorom plemenitih namjera novinara, umjetnika i muzičara 1870. u San Franciscu, ali ubrzo su ih izgurali bankari, političari i industrijska elita. Smatra se kako ovom društvu pripadaju svi oni koji zaista nešto znače u svijetu, u klub se ulazi samo na poziv drugih članova, a članovi su isključivo muškarci.
Oni se u lugu okupljaju svakog ljeta kako bi ”pobjegli od neciviliziranih interesa običnog čovjeka. Navodno su od njih potekle i brojne svjetske politike, posebno američke, kao i projekti poput ideje o bacanju atomskih bombi na Japan. Na okupljanjima ispod velike skulpture sove visoke 12 metara navodno izvršavaju sotonističke rituale, pa i žrtvovanja.
Bilderberška grupa
Bilderberška grupa prvi put se okupila 1954. godine u Nizozemskoj, a naziv je dobila po hotelu u kojem su se sastali. Okuplja oko 140 najutjecajnijih ljudi svijeta. Nakon sastanaka niko ne drži konferencije za novinare niti se javnosti obznanjuje koje su bile teme razgovora. Tokom godina, grupa je ustanovila određenu hijerarhiju unutar same grupe, pa tako postoje upravljački odbor koji imenuje predsjednika. Grupu prate razne teorije zavjere kao i brojne kritike. Neki grupu optužuju za tajno upravljanje svijetom i vladama utjecajem na odluke EU, G8, STO i Svjetskog ekonomskog foruma. Spisak ljudi koji su prisustvovali tajnim sastancima je popriličan, ali neki od najpoznatijih su Margaret Tačer (Thatcher), Fransoa Miteran (François Mitterrand), Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown ), Bil i Hilari Klinton (Bill i Hillary Clinton), Toni Bler (Tony Blair ), Romano Prodi i mnogi drugi. Vjeruje se da je najveći interes ovog društva monetarna stagnacija svijeta koja promovira postojanje dugom zavisne radničke klase.
Trilaterala   
Trilateralna komisija je privatno udruženje osnovano 1973, a članom Trilateralne komisije ne može se postati na vlastiti zahtjev. Istaknuti pojedinci, lobisti, šefovi svjetskih investicijskih fondova, banaka, ljudi koji u svojim biografijama imaju najviše političke funkcije bilo u svojim državama ili u međunarodnim institucijama poput UN-a, mogu se pridružiti biranom društvu samo ako dobiju poziv. Osnivač famozne Trilateralne komisije pripadnik je porodice koja je među ključnim akterima većine teorije zavjera. Riječ je o od Dejvidu Rokfeleru (David Rockefeller ) koji je ovu elitnu grupaciju formirao 1973. godine. U tome mu je pripomogao i američki geostrateg Zbignjev Bžežinski (Zbigniew Brzezinski).
Teme razgovora su, navodno, mir u svijetu, ali kritičari tvrde da zapravo kroje kapitalističku vladavinu svijetom, a u svojim interesima postavljaju razne članove na visoka mjesta u društvu. Brojni kritičari smatraju Trilateralnu komisiju opasnom koncentracijom moći i smatraju da doseg njihovih dogovora mora nadilaziti ono što su voljni podijeliti s javnošću. Na nivou teorija zavjere, pokušavaju se dokumentirati njihovi potencijali da utiču na svjetska kretanja mimo demokratskih izbora i drugih načina formiranja legitimne vlasti, te veze s tajnim društvima.
Davos   
Kao vlasnici više od dvjesta bilijuna dolara, čelnici i moćnici najvećih svjetskih banaka sastaju se jednom godišnje na Svjetskom ekonomskom forumu, dok na snježnim padinama švicarskog Davosa članovi društva iz sjene oblikuju globalne, regionalne i industrijske ciljeve. Članovi navodno moraju plaćati 700.000 dolara članarinu za učestvovanje na tim privatnim sastancima, a ono im garantira utjecaj na sve svjetske vođe. Postoje glasine kako članovi u posljednje vrijeme dijele savjete i dogovaraju sigurne baze za sebe u susret trećem svjetskom ratu.
( izvor avaz.ba )

Hoće li ovo šokantno otkriće konačno zaustaviti suludu globalnu kampanju mikročipiranja ljudi?


Hoće li ovo šokantno otkriće doktorice Katherine Albrecht, koja je stručnjak kada su u pitanju mikročipovi, konačno zaustaviti suludu globalnu kampanju mikročipiranja ljudi?

Naime, Katherine Albrecht je istraživanjem uspjela dokazati kako ‘VeriChip’ uzrokuje brzorastuće, agresivne tumore kod životinja. Ona sad sumnja kako će se isto događati i s ljudima nakon što počne masovna kampanja mikročipiranja ljudi, koja u Americi sve više dolazi do izražaja.
U nizu znanstvenih članaka objavljeno je kako se u miševe i štakore unosio RFID uređaj nakon čega bi se razvili agresivni tumori, koji su u 1-10 posto slučajeva bili smrtonosni. Oni bi se razvili u tkivu koji okružuje mikročip, a to su i potvrdili ostali istraživači.
Prvi takav slučaj kod životinja otkriven je kada su vlasnici psa koji je primio ‘VeryChip’ kontaktirali Albrecht obavještavajući doktoricu da im je pas uginuo. Kasnije se ispostavilo kako je pas umro od tumora uzrokovanog unosom mikročipa.
Zatim je Albrecht kroz brojne studije dokazala da je uzrok tumora bio mikročip ugrađen u psa. Od tog istraživanja je prošlo nekoliko godina jer se ono pokušavalo zataškati, sve dok nije napokon o tome pisao ‘Associated Press’ (AP).
Nakon četveromjesečne istrage, AP je objavio rezultate istraživanja, ali i vijest kako je ‘VeryChip’ nagrađivana tvrtka koja je dobila odobrenje za ugradnju mikročipova u ljude od strane FDA (Američke agencije za hranu i lijekove).
“Ovo otkriće sve će promijeniti. Tko bi želio preuzeti toliku odgovornost za vlastito zdravlje”, rekla je Albrecht koja je izrazila zabrinutost za one koji su u sebe već ugradili ‘VeryChip’.
Izvor : Antichips.com/Nezavisni.hr

nedjelja, 5. studenoga 2017.

Kako vam je Agrokor smanjio penzije



Nije trebalo dugo, samo jedan jedini dan trgovanja firmama u sastavu koncerna Agrokor na burzi, da tri mirovinska fonda izgube 200 000 000 kuna. Toliko je vaših budućih mirovina otišlo u vjetar – samo zbog pada cijene dionica jednog Leda, jedne jedine firme u sastavu Agrokora.

Kada netko na ulici mazne 5000 kuna, o tome dobije vijest u novinama. Kada netko u pošti ili banci uzme 50 tisuća, već su naslovnice u pitanju. Za pljačku od pola milijuna kuna – policija s dugim cijevima pretražuje prtljažnike, a helikopteri nadlijeću grad. Za dvjesto milijuna kuna – nikom ništa. Nitko se ne uzbuđuje. Kao da novac nije vaš.


Hrvate, čini se, nerviraju samo džepari. Za veće vrijednosti – nemaju sluha. Pa da pokušamo nekako objasniti: za dvjesto milijuna kuna uz prosječnu plaću od 6200 kuna treba raditi, brat-bratu, 2600 godina. U pitanju je lijep kamion od 10 tisuća snopova po 100 novčanica od 200 kuna. Ili novac kojim štedljiva država može za službenike kupiti 2900 Fiat Pandi, bez količinskog popusta.

Firma koja nije na burzi ima firme koje su na burzi

Koncern Agrokor kao takav nije bio na burzi – Gazda je uvijek više volio banke nego ponuditi dionice ulagačima, jer onda ne bi bio, kako se lijepo kaže, Gazda nego samo jedan od dioničara. Međutim, neke od kompanija u djelomičnom vlasništvu Agrokora jesu bile na burzi – među njima i Ledo d.d. Prema posljednjem stanju na Središnjem klirinškom depozitarnom društvu, koje vodi knjige dioničara hrvatskih kompanija, AZ obvezni mirovinski fond (OMF) kategorije B ima 38 682 dionice Leda, Raiffeisen OMF kategorije B 18 682 dionice, a PBZ OMF kategorije B 12 183 dionice Leda. Opširnije o tome možete čitati ovdje.

Dionicama se nije trgovalo mjesecima, dok se stvari nisu raščistile, i prvog se dana nastavka trgovanja cijena dionica strmoglavila. Izgubljeni su teški milijuni. Da se podsjetimo, Drugi mirovinski stup je onaj u koji se obvezno uplaćuje 5 % vaše plaće, kako bi vam nešto pomoglo iznosu mirovine, jer od međugeneracijske solidarnosti teško da ćete imati išta. Od četiri obvezna mirovinska fonda u Hrvatskoj – tri su ulagala u dionice Leda. I sada izgubila goleme količine – vaših novaca. Vaših budućih mirovina.

Ledo je, kao i neka druga društva, bio opterećen jamstvima za Agrokorove kredite – u ovom slučaju nešto ispod 19 milijardi kuna, dakle više nego što Ledo uopće vrijedi. Tu se postavlja nekoliko pitanja. Kao prvo, kako to da su vaši novci ulagani u firmu koja je opterećena preko stvarne vrijednosti, nešto kao da imate stan vrijedan 100 000 eura na kojemu je hipoteka od 300 000 eura? Koliko onda takav stan uopće vrijedi? Vrijedi ako se takva hipoteka nikada ne aktivira (u ovom slučaju ako Agrokor vrati dugove pa se jamstva ne aktiviraju) – ali ako se u ovom primjeru hipoteka aktivira, stan ne vrijedi ništa.

Kako se moglo dogoditi da ulagači nisu znali?

Svako dioničko društvo, kako bi uopće izišlo na burzu, mora pripremiti hrpu papira i dokazati da je svojim poslovanjem stabilno i spremno. Na početku je potrebno pripremiti prospekt društva (često dokument od 500 stranica) s detaljnim prikazom rada firme, financijama, no i planovima razvoja, potrebno je periodično obavještavati o svim važnijim izvješćima firme, potrebno je dati i obavijest ako se mijenjaju članovi uprave ili nadzornog odbora – sve kako bi potencijalni ulagači mogli o društvu znati što više. I kvaliteti ljudi koji sudjeluju u upravljanju ili nadzoru.


Ovdje imamo situaciju gdje je dioničar koji čak ima i ispod 50 % dionica, Agrokor, teško opteretio društvo jamstvom, toliko teško da drugi dioničari očigledno ne vjeruju kako će se firma izvući – zato panično prodaju dionice Leda, čim se evo nakon pola godine njima može ponovno trgovati.

Međutim, kako se moglo dogoditi da mirovinski fondovi imaju golemo ulaganje u firmu koja je opterećena preko svoje vrijednosti? Zar se svojim ulozima nisu mogli izboriti za kojeg člana nadzornog odbora koji bi se pobunio protiv jamstva od 19 milijardi kuna? Kako se uopće moglo dogoditi da se trguje dionicama prezaduženog društva, a da ni Zagrebačka burza ni nadležna državna agencija, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, HANFA, ništa ne znaju, štoviše, i kada su doznali, ne reagiraju?

Fond menadžeri obveznih mirovinskih fondova iznimno su dobro plaćeni. Primanja, bonusi, uredni uredi, vjerojatno i službeni automobili – mnogo toga što ni natprosječno plaćen hrvatski radnik i ne sanja, a kamoli da ima. Baš će biti zanimljivo; hoće li i ove godine dijeliti nagrade i bonuse jedni drugima, ili se barem potruditi biti izvan fokusa javnosti?

Gdje je vaš novac?

Prije četiri godine obavljena je dokapitalizacija Leda u iznosu od 750 milijuna kuna, u kojoj su glavnu ulogu imali hrvatski mirovinski fondovi koji su upisali najveći dio izdanja i to po cijeni od 8000 kuna. Izdano je tada 93 750 redovnih dionica. Kako zbog jamstava Ledo sada vrijedi gotovo ništa (a čini se da ulagači nemaju povjerenje da će se Agrokor izvući), dionice koje su plaćene 8000 kuna sada vrijede 603,07 kune, a u ponedjeljak ćemo vidjeti kako će ići dalje. Vaš novac se pretvorio u dim. Dio vaših mirovina je nestao. 

Slučaj Agrokor i dalje nije stvar potencijalnog organiziranog kriminala, dakle nije stvar USKOK-a nego se njime bavi običan DORH. I dalje nitko u vlasti i pravosuđu ne želi reći jednostavnu istinu: postoje sumnje kako je oko Agrokora u pitanju organizirani kriminal! Ili zaista mislite da je Gazda toliki genijalac da je sve napravio sam?

No, dragi građani, vi i dalje sjedite u naslonjaču, uživate u vikendu i uopće vas nije briga što je netko zdimio hrpu milijuna vaših mirovina. Vjerojatno biste, da vam temeljem nekog ludog rješenja ovrše kuću, ostali sjediti u naslonjaču, negdje na ledini, ispod zvijezda, i rezignirano govoriti više za sebe: "Što se može, a i romantičnije je ovako!"

Postaje na neki način zabavno – prvo su vam pretvorbom maznuli tvornice, pa su vam neprovođenjem reformi maznuli kvalitetu života, pa će vam dugovima u zdravstvu zeznuti i zdravlje, a sada vam uredno u vjetar idu i buduće mirovine. No, demokracija je, a u njoj svaki narod, pa tako i Hrvati, bira i ima upravo ono što zaslužuje i što želi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

( izvor index.hr )